Venecijanac u osmanskoj službi
Izgradnju i obnovu fortifikacija u Osmanskom carstvu vodila je Carska arhitektonska služba (Hassa Mimarlar Ocağı). Kada je 1702. godine odlučeno da se obnovi niška tvrđava, kao glavni arhitekta postavljen je Mehmed Aga, poznat i kao Frenk Mehmed Aga. Savremeni izvori potvrđuju da je reč o Venecijancu Đirolamu Galopu, koji je tokom Velikog turskog rata (1683–1699) prešao u osmansku službu iz osvete prema Mletačkoj republici.
Naime Galopo nije bio zadovoljan tretmanom u službi Mletačke republike i rešio je da pređe i gradi tvrđave za Osmansku imperiju.
Prvi zadatak koji je kao Mehmed Aga dobio je tvrđava Karababa ne Eviji (poluostrvo Agriboz). Iako mala tvrđava pokazala se kao jako otporna i dobro pozicionirana, pa je uspela da izdrži opsadu Mlečana, koji su na kraju morali da se povuku.
Plan obnove niške tvrđave
Nakon posete sultana Mustafe II Nišu, odlučeno je da se niška tvrđava obnovi, jer je bila u ruševinama nakon borbi 1690. godine. Mehmed Aga je 1702. godine izradio planove koji su uključivali:
- Izgradnju četiri nova bastiona,
- Kopanje novih rovova,
- Proširenje i jačanje celokupnog utvrđenja.
Troškovi celog poduhvata procenjeni su na 361.435 kuruša, što je predstavljalo ogromnu sumu za to vreme.
Prema crtežu koji je napravljen za tu svrhu, naloženo je da se organizuje nabavka kola, nosila i radnika iz različitih regiona kako bi se započela izgradnja. U okviru ovog zadatka, upravnici susednih sandžaka, kao što su Ćustendil, Aladža Hisar, Prizren, Dukađin, Skoplje, Ohrid, Janina i Vulčitrin, zajedno sa svojim pomoćnicima i zemljoradnicima, zaduženi su za popravku i održavanje Niške tvrđave
Zašto je obnova propala?
Radovi su ubrzo prekinuti, a kao zvaničan razlog naveden je dolazak zime. Međutim, hroničari beleže da su glavni problemi bili visoki troškovi i loš odnos arhitekte prema radnicima. Mehmed Aga nije konsultovao nadređene prilikom izrade planova, što je izazvalo nezadovoljstvo u Porti. Prema zapisu hroničara Silahdara Mehmed Age, Venecijanac je jedva uspeo da izbegne ozbiljne posledice, zahvaljujući uticajnim poznanstvima u Carigradu.
Kasnija obnova tvrđave
Nakon ovog neuspeha, niška tvrđava je ostala zapuštena više od decenije. Tek 1716. godine Porta je ponovo pokrenula radove, ovog puta uspešno, čime je tvrđava dobila današnji izgled.
Ova zanimljiva epizoda iz istorije pokazuje kako su i najveće vojne sile tog doba imale problema sa organizacijom i finansiranjem velikih infrastrukturnih projekata. Niška tvrđava ostaje simbol tih burnih vremena i svedok istorijskih promena na Balkanu.
*Tekst je napisan na osnovu podataka koji se nalaze u radovima , Rekonstrukcija niške Tvrđave 1716-1717. Dr Bakir GÖKPINAR ,istanbul 2019 i THE REVENGE OF A VENETIAN CONVERSION: GIROLAMO GALOPPO AND THE LAST FORTIFICATION .Muhittin KUL