Sretenjski ustav, prvi ustav Kneževine Srbije, donet je 15. februara 1835. godine u Kragujevcu. Ovaj pravni akt predstavljao je prekretnicu u političkom i društvenom uređenju zemlje. Iako je kratko bio na snazi, ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Srbije i označio početak modernog ustavnog prava.
Pozadina donošenja ustava
Nakon sticanja autonomije 1830. godine, Kneževina Srbija je započela proces pravne i političke modernizacije. Knezu Milošu Obrenoviću bilo je potrebno formalno pravno uređenje zemlje kako bi se ograničila apsolutna vlast i stvorili temelji zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Inspirisan evropskim konstitucionalnim modelima, Sretenjski ustav napisao je Dimitrije Davidović, poznati srpski državnik i novinar.
Glavne odredbe Sretenjskog ustava
Sretenjski ustav je sadržavao mnoge moderne principe za to vreme:
- Podela vlasti – Jasno su definisane zakonodavna, izvršna i sudska vlast.
- Ljudska prava – Ustav je garantovao osnovne slobode, uključujući zaštitu privatne svojine i ličnih prava.
- Narodna skupština – Prvi put je uspostavljeno predstavničko telo koje je imalo određene zakonodavne funkcije.
- Ukidanje feudalnih odnosa – Ukinuti su mnogi feudalni elementi koji su ograničavali razvoj društva.
Ove odredbe bile su inspirisane liberalnim idejama Francuske revolucije i evropskih ustava tog perioda.
Ukidanje i značaj ustava
Sretenjski ustav naišao je na otpor Osmanskog carstva, Rusije i domaće konzervativne elite. Pod pritiskom velikih sila, knez Miloš Obrenović bio je primoran da ga povuče već 11. marta 1835. godine. Ipak, iako je kratko trajao, ostavio je značajan uticaj na kasnije ustavne reforme u Srbiji.
Danas se Sretenje obeležava kao Dan državnosti Srbije, simbolizujući borbu za suverenitet i pravnu sigurnost građana.
Zaključak
Sretenjski ustav, prvi ustav Kneževine Srbije, predstavljao je hrabar pokušaj da se Srbija modernizuje i uskladi sa evropskim pravnim normama. Iako je brzo ukinut, ostao je simbol težnje ka pravdi, slobodi i demokratskom društvu, čiji se odjeci osećaju i danas.